...Godine 2010. Sejima, škrta na riječima kao uvijek, isprva je iznenadila banalnim geslom «Ljudi se susreću u arhitekturi».  Predstavljeni izbor sudionika isprva je prije svega izazvao zbunjenost. Tek kad smo vidjeli njenu izložbu – dakako riječ je o Sejiminu shvaćanju arhitekture kao izložbe, shvatit ćemo njenu namjeru: »La Biennale 2010. je izložba o nalaženju arhitekture; treba iznova razmotriti potencijal koji arhitektura ima u suvremenom društvu».  Ta su očekivanja sadržajno u potpunosti ispunjena. Rijetko je kompetentna međunarodna kritika tako složna: ovaj bijenale arhitekture je najbolji od svih dosadašnjih. Nikada ranije nije tijekom grozničavih dana prije otvorenja vladala tako pozitivna atmosfera. Pa i ako može zazvučati kičasto, širio se osjećaj vedre oslobođenosti.